Predstavlja najcelovitiji oblik zaštite deteta bez roditeljskog staranja. Princip po kome se realizuje jeste da se „bira porodica za dete, a ne dete za porodicu“, što nekada bude suprotno očekivanjima usvojitelja. Ovaj oblik zaštite podrazumeva da dete nastavlja da živi u usvojiteljskoj porodici u kojoj usvojitelji preuzimaju kompletnu roditeljsku ulogu i obavljaju sva prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava. Procedura da neko postane usvojitelj je vrlo složena, podrazumeva postupak pripreme i procene kandidata za usvojenje za obavljanje usvojiteljske uloge (razgovori u centru za socijalni rad, kućne posete, program pripreme i obuke i sl.). Ovaj zadatak je izuzetno kompleksan i delikatan i iz tog razloga je važno i da usvojitelji razumeju zbog čega nekada sama procedura dugo traje, nekada i više meseci. Takođe je važno da razumeju i zbog čega se podnosi „sva ta silna dokumentacija“ i šta se sve procenjuje i zbog čega, jer odluka da se nekom poveri dete i zasnuje usvojenje je nešto što je dugoročno i mi kao socijalni radnici strahujemo i želimo da obezbedimo najbolju porodicu za dete u tom trenutku.